Verujem da ste bezbroj puta uhvatili sebe kako na sav glas uzviknete da u ovoj zemlji ništa nije slučajno. Na ovim našim srpsko-nebeskim prostorima, čini se to i onima koji dnevnu dozu informisanosti crpe iz Kurira, Aloa, Pravdi i sličnih pokretno-štampanih kancera, sve je odavno zapisano, unapred izrežirano i veoma loše odigrano. Proslavili smo još jedan Dan mladosti, odneli Brozu štafetu i popričali sa njegovim spomenikom, baš kako mali Zoran u kultnom filmu „Tito i ja“.
A onda, drugog dana Dana mladosti, 26. maja pao je Mladić. Nikako slučajno, baš u tom trenutku! Svetska teorija zavere usmerena na napaćenu Srpčad, omiljena je sportska disciplina u ovoj zemlji. Bravure Novaka Đokovića na Rolan Garosu odavno su izašle iz sportskih okvira. Njegovi gemovi su uveliko stvar srpske diplomatije i borbe za Nebesko Kosovo. Ministar Jeremić non stop trčka oko Noleta, dobacuje mu loptice, menja znojnice i muti multivitu. Ni Čaplin ne bi bolje...
Cirkus „A la Mladić“ obara s nogu! Ima tu i klovnova, i žonglera, i gatara, i Romkinja (nikako Ciganki, valjda se to sada mora tako reći!) koje gataju i proklinju. Selo za koje nisu čuli ni najbolji poznavaoci nacionalne geografije preko noći je postalo omiljeno tabloidno-turističko mesto. Izvesno vojvođansko Lazarevo ovih dana je veće čudo od Đavolje varoši! Valja iskoristiti priliku, pa ga kandidovati za novo svetsko čudo, ako smo već sa Đavoljom varoši izvisili. Skoro svi stanovnici ove geografske tačke izašli su tog istorijskog četvrtka na sokake, razapeli šatre, pootvarali gajbe piva i ponešto naboli na čačkalicu. Sasvim logično, videvši takvu atmosferu, jedna novinarka ih je upitala da li oni slave hapšenje Velikog Mladića. Razjarena masa ju je pojurila vrljikama i vilama uz već izlizane povike a la „ustaška kurva“, „izdajnička gnjida“, „vatikansko pseto“... Poetika dostojna Velikog Gebelsa. Preko puta tih ultrašovinističkih šatri, prva komšinica familije Mladić, izvesna baba Guzina od 90 leta, odgovara na besomučna novinarska pitanja: „Ratko je ovde dolazo još kao dete i bio je momak k’o jabuka!“ Jabuka može biti i otrovna. Znate onu kod Snežane i 7 patuljaka...
Na sreću, pomahnitali stanovnici Lazareva brzo su se primirili. Ali mediji nastavljaju svoj ludački pir. Maratonske emisije na Javnom servisu, članci u novinama o tome kako Ratko žudi za jagodama - pošto je doručkovao pitu zeljanicu, ručao oslića sa pireom, a večerao piletinu sa povrćem - pravi su atak na naše napaćene mozgove. Pojava generalovog advokata na svakih sedam i po minuta na svim kanalima ipak je nešto nezabeleženo u nušićevsko-gogoljevskim spisima. Taj nesrećni Šaljić je, nadam se, poslednji stadijum našeg ludila. General mora biti zadovoljan ako pored onakvog adokvata bude osuđen samo za genocid. Vrhunac manijakalnog medijskog ponašanja ipak su pokazale su „Žene“ na Prvoj srpskoj. Umesto najavljene teme „vantelesna oplodnja“ tog četvrtka u ovoj emisiji pričalo se o „unutartelesnom Mladiću“. Namučena Irina, koja je pre nekoloko nedelja pobegla sa Velikog Burazera, morala je te večeri da bude i tužilac i sudija, i novinar i advokat, i žena i Srpkinja. Avaj, Irina, ima li kraja ljudskoj gluposti!? Ubeđen sam da nema. Opet smo uspeli nemoguće. U isti čabar smo stavili Ratka i Karleušu! Sve je isto, razlika je samo u junačkim grudima, da ne kažem sisama...
General će izvesno biti osuđen. Pravda ili više od pravde? To ovde nije tema. Ali ko će osuditi naše medijske oce koji nam svojim namernim malograđanskim sprdačinama oduzimaju i ovo malo čistog vazduha u ovoj jadnoj državi! U koji će helikopter i pred koje sudsko veće sesti medijske tate i mame i kvaziministar kulture i informisanja! Ali razloga za brigu ponovo nema. Ova priča biće bajata za 5-6 dana. Stižu nove, odvratnije i ogavnije. Naravno srpske! Ovoj kolumni rok trajanja ističe za 5 dana i možete je baciti u mutni Dunav ili bistru Miljacku. Nismo krivi mi, kriv je Kolektivni Srpski Alshajmer...
Komentari
to je to! iliti 'bulls eye' sto bi rekli braca Ameri...
pitanje - zasto novine pisu da je to voskrslo Lazarevo Mladicev rodni kraj, kada je njegov rodni graj tamo negde u Bosni, u komsiluku pokolja?
RSS feed komentara na ovaj članak.