Buenos Aires, 26. jul 1952. godine. Argentina je obavijena tišinom dok njeni građani slušaju zvanično saopštenje Podsekretarijata za informisanje: «Na žalost, imamo tu dužnost da obavestimo sve građane Republike da je Eva Peron, duhovni vođa naroda, umrla u 8:25 časova danas popodne.» U tom trenutku zemljom su odjeknuli krici bola i zvukovi otvaranja boca šampanjca. Ovakve reakcije odslikavali su jedno: ljubav i mržnju koju je Eva znala da probudi u čoveku.
Svaki Argentinac je znao i zna ko je Evita Peron. O njenom životu snimljeni su mnogi filmovi i napisane mnoge knjige. Njena životna priča počela je 7. maja 1919. godine u Los Toldosu kada je Huana Ibaguren donela na svet devojčicu.
Njen otac, Huan Duarte, doselio se početkom 20. veka i uzeo pod zakup farmu La Union. Nakon smrti Huana njena majka je danonoćno sedela za Singericom šijući i šijući kako bi prehranila porodicu. Eva je upisala osnovnu školu kada je imala osam godina. Nešto kasnije počela je da se izdvaja od ostale dece po talentu i sklonosti koju je pokazivala prema recitovanju. U autobiografiji ona piše da je još kao devojčica želela da recituje. Na taj način izražavala je potrebu da kaže nešto drugima, nešto važno što se krilo duboko u njenom srcu. Njen umetnički poziv obogaćen je radio audicijama dok je bila tinejdžerka, ali i ulogama na filmu.
1935. godine odlučila je da će da postane glumica. Uprkos protivljenju dona Huane odlučila je da ode za Buenos Aires. Eva je bila još jedna devojka iz provincije koja je došla u veliki grad 30-tih godina. Sve je više ljudi braon boje kože i sa naglaskom karakterističnim za provinciju dolazilo u Buenos Aires. To je bilo teško vreme, kada su beda, nezaposlenost i glad bili vidljivi na svakom koraku u zemlji koja je tada bila jedna od najvećih proizvođača hrane u svetu.
Utapajući se u ovakvu realnost, Eva Duarte posvetila je deset godina «strasti ka umetnosti». 1935. godine debitovala je malom ulogom u «La senora de los Peras».1937. godine prvi put se pojavila na velikom platnu. U isto vreme radio Belgrano joj je ponudio da potpiše ugovor i da učestvuje u radio-pozorišnoj drami «Oro Blanco». Onoga trenutka kada je Eva Duarte napustila radio pozornicu njeno mesto zauzela je Eva Peron. Njen glas nastaviće da dopire do svake kuće, ali tada će biti supruga Huana Dominga Perona.
Pukovnik Huan Peron je bio nepoznat građanima,ali veoma poznat među vojnim licima kada je dobio mesto u Ministarstvu rada.Upravo sa tog mesta postaviće kamen temeljac koji će biti važan za njegovu politiku i politiku Argentine u narednih deset godina. Kada je 15. januara 1944. godine zemljotres uništio 90% Andean grada u San Huanu, 7000 ljudi je umrlo, a 12000 je bilo povređeno. Peron je pozvao i sve zvezde da pomognu pri obnovi grada i Eva Duarte je učestvovala u tome. Njih dvoje započinju vezu koja će biti javno potvređena na Dan nezavisnosti. Dva dana pre toga Peron je imenovan za podpredsednika i postao ključna figura u novoj vladi. Eva je odlučila da bude pored svog muža, ne iza njega. I Peron je to prihvatio iako je tako nešto bilo neprihvatljivo u to vreme.
Kada je Peron postao predsednik, Eva je postala Evita. Otišla je da radi na četvrtom spratu centralne službe gde su počele da je posećuju delegacije radnika i tražile da interveniše u rešavanju njihovih problema i da im pomogne da dobiju veće plate. Ovaj odnos sa unijama jačaće do 1952. godine. Takođe, počela je da prima siromašne i da brine o njihovim nevoljama. Podržavala je politiku koju je sprovodila vlada. Ali pre svega, počela je da se obraća i da brine o ženama Argentine.
Potom je počela da radi iz Peronove kancelarije u Sekretarijatu rada i socijalne pomoći. Evita je sebe videla kao most koji će dovesti Perona bliže narodu, ali istina je da je ona bila daleko više od toga. Njen dan je počinjao tako što je primala ljude koji su imali najhitnije potrebe u Rezidenciji, a zatim je odlazila u Sekretarijat da se sastane sa unijama i siromašnima i nije ni jednom otišla iz kancelarije dok nisu svi bili zbrinuti. Pregovarala je da se izgrade poliklinike za radnike u industriji tekstila i stakla, delila je hranu i odeću siromašnima, brinula se o uslovima za život ljudi iz sirotinjskog kvarta. 1947. godine zvanično je pozvana od strane španske vlade da poseti tu zemlju i ona će započeti turu koja će je odvesti u Španiju, Italiju, Portugaliju, Francusku, Švajcarsku, Monako, Brazil i Urugvaj. U Španiji je dobila Veliki krst Izabele Katolkinje. U Italiji ju je primio papa. Na samrtničkoj postelji držala je u rukama zlatne brojanice koje joj je papa poklonio tom prilikom. U Francuskoj, nakon susreta sa budućim papom Džonom XXIII, dala je veliki prilog za žrtve eksplozije. Nakon povratka iz Evrope, nastavila je sa borbom da žene dobiju pravo glasa. Novi Zeland je dao pravo glasa ženama 1893. godine, a Argentina 1947. Peron je posebno podržavao tu inicijativu.
Osnovala je Eva Peron Fondaciju. U Ministarstvu rada pročitala je Deklaraciju o pravima starijih građana. Posebno se brinula o obrazovanju, zabavi i zdravlju dece i mladih u zemlji. Fondacija je postavila plan za izgradnju 1000 školi u Argentini. Grad dece je stvoren da se zbrine o deci od 2 do 7 godina koji su siročići i čiji roditelji ne mogu da se brinu o njima. Studentski grad je bio namenjen studentima koji dolaze da studiraju u veliki grad, a nemaju gde da žive. Vrhunac slave doživivela je 1950-51. Međutim, to su i godine kada se suočavala sa bolešću i pitanjem-da li će biti podpredsednik vlade. 1951. godine u borbi za Predsednika Eva je bila pratilac na izbornoj listi Perona. Preko milion ljudi podržalo je njenu kandidaturu. Pratila je Perona prilikom njegove druge inaguracije. To je bilo njeno poslednje pojavljivanje. Njenu smrt ožalila je cela Argentina (sem nekolicine kojima je bila smetnja kada su političke prilike u pitanju). Umrla je prerano, u 33. godini života.
Prevela sa engleskog
Mirjana Vujević
Izvor:Biography, Official Evita Peron Website, www.evitaperon.org
Komentare i predloge na temu možete slati na e-mail:
Ova adresa el. pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli
Svi komentari koji sadrže vređanje, nepristojan govor, rasnu i nacionalnu mržnju kao i netoleranciju svake vrste neće biti objavljeni. Na ovom portalu govor mržnje je strogo zabranjen. Ime i e-mail adresa su obavezni za sve neregistrovane korisnike sajta.
Zadržavamo pravo izbora komentara koji će biti objavljeni.